Anksioznost zbog polaska u školu

Stres zbog nove okoline
Stres zbog nove okoline

Moderna vremena i ubrzan tempo života uz mnogo više stresa ne utječu samo na odrasle. Iako mislite da su djeca zaigrana i ne brinu ni o čemu, to ipak nije tako jer se upravo kod djece anksioznost pojavljuje sve češće.

Je li anksioznost kod djece normalna?

Ovo pitanje često se pitaju roditelji novopečenih školaraca. Strah koji djeca osjećaju nije neuobičajen. Sasvim je normalno da se dijete boji velikih promjena, no to vas ne bi trebalo previše zabrinjavati. Novi ljudi, nova okolina i još uz sve to te dosadne knjige i početak ozbiljnog dijela života.

Važno je da budete podrška djetetu i tako ćete lakše uočiti ako sasvim uobičajena nervoza preraste u panični strah. Tada postoje razlozi za zabrinutost i potrebno je reagirati.

Kako prepoznati anksioznost?

Pretjerano izražen strah, znojenje, nervoza, problemi sa spavanjem i često ispitivanje o školi najčešći u nekom negativnom kontekstu su znakovi da dijete postaje anksiozno.
Ako je dijete i inače osjetljivije i nezainteresirano za promjene u životu jer se sigurno osjeća samo u svojoj svakodnevnoj rutini, potrebno je mnogo ranije početi ga pripremati na polazak u školu.

Što uzrokuje anksioznost?

Najčešći uzroci kod djece ove dobi su sljedeći:

Razvod roditelja – Iako djeca svoj najveći strah od razdvajanja proživljavaju već oko 2. godine, moguće je da u stresnijim situacijama kao što je polazak u vrtić i školu ponovno javi anksioznost. Dijete koje kreće u školu osjeća veliku potrebu za stvaranje osobnog identiteta kakav će zadržati kroz cijeli život i tada mu je potpora roditelja najvažnija. Prisutnost oba roditelja istovremeno rijedak je slučaj nakon razvoda, stoga oba partnera moraju dati sve od sebe kako bi ovaj period djetetovog života učinili što manje stresnim.

Anksiozno dijete
Anksiozno dijete

Socijalna anksioznost – Strah od potpuno nove okoline i novih ljudi djeca različito ispoljavaju. Dok neki čine sve kako bi privukli pažnju (najčešće nepodopštinama), druga djeca se potpuno povlače u sebe. Srećom, obje reakcije su najčešće kratkotrajne, pa djeca postaju „opet ona stara“ kada se polako uklope u novu okolinu.

Anksioznost zbog razdvajanja – Ovaj tip anksioznosti najprisutniji je kod djece koje su pretjerano vezana uz roditelje i nikada prije se nisu razdvajali. Polazak u školu kod ove djece često rezultira pokušajima glumljenja bolesti i izmišljanja izlika da ostane kod kuće umjesto odlaska u školu. Važno je razgovarati s djetetom i objasniti mu kako vam i dalje ostaje dovoljno vremena za druženje i igru, ali i ukazati na prednosti nove okoline i prijatelja koje tamo može steći.

Kako pomoći djetetu?

Rutina – S obzirom na velike promjene kroz koje prolazi važno je da dijete zadrži rutinu koju ima u toplini vlastitog doma. Zajednička večera, igra ili razgovor prije spavanja ili zajedničko spremanje za školu podsjetit će dijete da su neke stvari i dalje ostale iste i tu će pronaći sigurnost koja mu je sada najpotrebnija.

Neka dijete shvati da je odlazak u školu obaveza, kao što je vama obaveza otići na posao.
Stručna pomoć je vrlo rijetko potrebna. No ako primijetite da je djetetov strah toliko izražen da onemogućava normalno funkcioniranje, svakako biste trebali posjetiti psihologa i razgovarati s nastavnikom.