Dobro je djeci reći ‘ne’

Autor: Gordana Kolanović Roško

Nemoj ovo, ne, nemoj ono, ne, ne, ne, ne! Ponekad (dosta često, zapravo) svakodnevna borba roditelja svodi se na ponavljanje te djeci omražene riječi: ne. No – slamam li time dječji duh; hoće li mi zamjerati kad odraste; jesam li samo sebična/lijena/samoglava (umetnite bilo koji pridjev koji također opisuje besmislen osjećaj krivnje)?

Savjetnica i psihoterapeutkinja Georgina Manning, direktorica centra Wellbeing for Kids, smatra da je u takvim situacijama jedino rješenje potpuno odbaciti osjećaj krivnje.

„Ako sebe čujete kako tijekom dana često izgovarate ‘ne’, podsjetite se da, kao roditelji, obavljate dobar posao i koristite djetetu. Paradigme roditeljstva jako su se promijenile i sada smo od nekadašnje emocionalne hladnoće i neusklađenosti s dječjim emocijama i potrebama otišli u drugu krajnost, do vjerovanja da ih trebamo zaštititi od bilo kakve nelagode ili situacije koja ih čine nesretnima te da to činimo kao izraz naše ljubavi“, objašnjava Manning.

Evo nekoliko razloga zašto se trebamo osjećati ok kad izgovaramo ‘ne’.

1. Djeca trebaju osjetiti i nelagodu

Može biti teško gledati djecu kako pokušavaju i ne uspijevaju te se muče s nekim stvarima, ali naši pokušaji da im pomognemo samo dodatno pogoršavaju stvari. U odrasloj dobi nitko neće za njih kreirati lažnu stvarnost u kojoj nema nelagode pa će im se problemi činiti još težima, čak nesavladivima.

Ako roditelji izbjegavaju izložiti djecu izazovnim situacijama, to kod djece stvara osjećaj tjeskobe jer stječu dojam da osoba koja je odgovorna za njih misli da su prepreke toliko velike da ih djeca ne mogu svladati sama.

2. Djeca se moraju naučiti čekanju

Učenje prolongiranja zadovoljstva donosi mnoge benefite u kasnijem životu. Štoviše, to je jedan od najvažnijih faktora za ostvarivanje uspjeha.

„Život je pun praznog hoda, čekanja u redovima, teških izazova. Moramo se naučiti truditi kako bismo ostvarili ono što želimo, a tome moramo naučiti i djecu. Ako im odmah zadovoljimo sve želje, izlažemo ih riziku da postanu egoistična i, u ekstremnim slučajevima, da razviju narcističke poremećaje“, tvrdi Manning.

3. Granice djeci stvaraju osjećaj sigurnosti

Previše izbora i nedosljedne roditeljske reakcije mogu stvoriti kaos u dječjoj glavi. On potom dovodi do tuge ili anksioznosti, koje se djeca, ironično, drže kao osjećaja kako bi postigla određenu kontrolu i sigurnost koju su im trebali pružiti roditelji. Konstantni pregovori i nagovaranja čine ih dodatno nesigurnima a to onda može dovesti do gubitka povjerenja u roditelje.

„Djeca uvijek istražuju granice i naša je zadaća postavljati ih i govoriti im ‘ne’. To nije ono što ona žele čuti u danom trenutku, ali u konačnici je utješno jer znaju gdje su granice a unutar granica osjećaju se zaštićeno i zbrinuto.“

4. Djeca trebaju znati da su njihovi roditelji šefovi

Svi roditelji vrlo su svjesni činjenice da su odgovornost i donošenje svakodnevnih odluka u određenim fazama vrlo iscrpljujući. No, iako se hijerarhija u odnosu roditelj-dijete stalno pomiče, djeca trebaju znati da su osobe koje su odgovorne za njih ipak zadržale kontrolu nad vlastitim ponašanjem.

„Kad roditelji moljakaju djecu da nešto naprave ili ne naprave, djetetu daju ulogu ‘šefa’ obitelji. To nije uloga koja je primjerena djeci i ona to intuitivno znaju pa se ne osjećaju dobro zbog toga.“

5. Djeca trebaju od roditelja da im budu roditelji a ne prijatelji

Mannig navodi kako u svom psihoterapeutskom radu često susreće roditelje koji toleriraju dječje nepoštivanje jer se boje da će izgubiti njihovu ljubav. „Roditelji često sebe vide u ulozi prijatelja, a prijatelji jedni drugima ne moraju govoriti ‘ne’. Ako su preuzeli tu pogrešnu ulogu, teško im je postavljati zdrave granice!“

Roditeljstvo puno razumijevanja i poštovanja dječjih osjećaja, potreba i interesa ne isključuje riječ ‘ne’ ili postavljanje jasnih granica. Zapravo, taj tip roditeljstva temelj je zdravog odnosa uzajamnog poštovanja od kojeg će djeca imati koristi kad odrastu, u partnerskim vezama te na vlastitom roditeljskom putu.

Izvor: https://www.smh.com.au

 

Podijeli objavu