Zatvor (opstipacija) u djece

Autor: Gordana Kolanović Roško

Opstipacija je malen problem koji može postati velik, ukoliko se pretvori u naviku, ili ako ukazuje na neki dublji poremećaj. Roditelji najčešće griješe jer predugo čekaju s odlaskom liječniku, pa treba odmah napomenuti da za ponovnu uspostavu dobre regulacije stolice treba jednako toliko vremena koliko je sam problem trajao.

O različitim aspektima problema s neredovitom stolicom kod djece razgovarali smo s prim. dr. Alemkom Jaklin Kekez, koja je spec. pedijatar gastroenterolog pri Poliklinici za dječje bolesti Helena, u Zagrebu.

Dr. Jaklin Kekez navodi koji su najčešći razlozi neredovite stolice.

Zatvor je u djece vrlo česta pojava, no srećom najčešće funkcijske prirode (u 95% slučajeva), što znači da nije uzrokovan bolešću, tj. organskim uzrokom. Obično počinje u kasnoj dojenačkoj dobi (iza 6. mjeseca života), ili dobi malog djeteta (između 1. i 4. godine), ponekad i kasnije.

Najčešći povod stvrdnjavanju stolice je promjena u jelovniku (učestale kombinacije hrane tipa riže, banana, čokolina, sendviča i sl.), slabija hidracija zbog infekta ili forsirano odvikavanje od pelena. Kako su djeca u ranoj dobi jako senzibilizirana na sam akt defekacije, a tvrda stolica izaziva neugodu, počinju se braniti tako što stišću mišić čmara koji služi voljnoj kontroli stolice i tako susprežu defekaciju. Uslijed toga stolica ne izlazi kada bi trebala i postaje još tvrđom i voluminoznijom. Kada do defekacije na kraju dođe, opet je bolna ili neugodna, što je novi signal za odgađanje stolice. Tako se zatvori začarani krug iz kojeg nije lako izaći, jer se uhoda kriva navika. Kasnije, u vrtićkoj i školskoj dobi, opstipacija i izbjegavanje stolice znaju se javiti zbog loših higijenskih uvjeta u zahodima i/ili loše prehrane (premalo vlakana, jušnog, previše mliječnog i sl.) te zbog premalo kretanja.

Organski uzroci opstipacije (kada je razlog bolest), puno su rjeđi. To mogu biti hormonski razlozi, metabolički, neuromišićne bolesti, celijakija, alergija na hranu, prirođeni megakolon (kada završno crijevo nije funkcionalno), anomalije regije čmara ili regije izlazišta živaca  koji su odgovorni za akt defekacije. Na organski uzrok posumnjamo ako opstipacija postoji od najranije dobi, ako dijete dobro ne napreduje, ima neke pridružene simptome, uočljive promjene regije čmara ili na leđima (izlazišta živaca) ili uopće kod pregleda te ako nikako ne uspijevamo regulirati stolicu usprkos terapijskim mjerama.

Najuspješnije metode rješavanja problema, ovisno o ‘funkcijskom’ ili ‘organskom’ uzroku

Ako je riječ o funkcijskoj opstipaciji, malom djetetu najvažnije je omekšati stolicu kako bi ponovo iskusilo osjećaj ugode kod defekacije i prestalo sa stiskanjem mišića čmara što mu zapravo onemogućava normalnu stolicu. U tu svrhu korisno je povećati unos voća koje sadrži sorbitol (šljive, kruške, marelice, smokve…), također smanjiti namirnice koje zatvaraju (rižu, banane, slatkiše i sl.). Ako dijete nije spremno, potrebno je prekinuti na neko vrijeme s odvikavanjem od pelena. Ako ništa od toga nije dovoljno, primjenjuju se omekšivači stolice- osmotski laksativi (laktuloza i polietilenglikol) čija je svrha navući vodu u crijevo i dobro smekšati stolicu budući da se to nije moglo dobiti prehrambenim mjerama. To su pomoćne tvari koje ne izazivaju navikavanje i ne djeluju na crijevo te ne prijeti opasnost od „uljenjivanja“ crijeva.

Kod starije djece,uz osmotske laksative, često je koristan takozvani „toaletni trening“, tj. poticanje na defekaciju, najbolje nakon većeg obroka jer se tada prirodno pokrenu crijeva. Tako dijete, mada toga možda nije svjesno i ignorira nagon, uspostavlja ritam redovite stolice. Brigu o podsjećanju trebaju preuzeti roditelji ili osoba koja je najčešće s djetetom kod kuće.

Uz to je korisno presložiti jelovnik da bude što optimalniji, što podrazumijeva – redovne obroke, obavezan obrok sa žlicom, nuđenje voća, povrća i žitarica (kruha sa sjemenkama, kornfleksa i slično), kako bi se unijelo dosta vlakana, te prilagodbu mlijeka i mliječnih proizvoda. U nekim slučajevima mogu se raditi i dodatne vježbe biofeedbacka, kojima se nastoji pridonijeti regulaciji.

Kod sumnje na organsku opstipaciju uvijek se radi dijagnostička obrada, kojom se otkriva uzrok koji izaziva opstipaciju,te ga se dalje tretira, a istodobnose nastoji omekšati i evakuirati stolica.

U čemu roditelji najčešće griješe kad je riječ o tretiranju neredovite stolice?

Roditelji najčešće griješe jer predugo čekaju s odlaskom liječniku, pa se neregulirana stolica i zadržavanje usvoje kao pogrešan obrazac. U prosjeku, kako bi se ponovno uspostavila dobra regulacija, i takvom ostala,potrebno jejednako toliko vremena koliko je problem trajao.  Isto tako, roditelji se nerijetko boje primjene osmotskih laksativa, tj. omekšivača stolice, i stoga ih izbjegavaju čak i kada ih je potrebno primijeniti, pa se gubi dragocjeno vrijeme. Zato je jako važno protumačiti roditeljima princip djelovanja, objasniti im razliku spram pravih laksativa i „bezazlenost“ njihove primjene.

Ukoliko problem traje nekoliko tjedana i ne uspijeva ga se riješiti jednostavnim mjerama, roditelj se treba javiti djetetovu liječniku koji će prvi procijeniti situaciju i dati upute o daljnjem tretmanu. Ukoliko postoji sumnja na organski uzrok, ili se opstipacija ne uspijeva riješiti na osnovi uputa primarnog pedijatra, potreban je pregled dječjeg gastroenterologa, zaključuje dr. Jaklin Kekez.

 

 

Podijeli objavu