Sedam znakova da ste dobar roditelj

Autor: Gordana Kolanović Roško

Roditelji često imaju osjećaj da nisu dorasli zadatku. Moderni roditelji imaju više standarde i šire spoznaje o odgoju nego generacije prije njih pa je lako upasti u zamku komparacije s ostalim roditeljima ili potrage za ‘mjerljivim’ znakovima uspješnosti.

Iako se ponekad čini da su dobri roditelji oni čija su djeca rano počela čitati, jako su uspješna u sportskim aktivnostima ili jedu isključivo zdravu hranu, to nisu pravi pokazatelji. Najvažnije je izgraditi sigurne temelje i ostvariti sigurnu privrženost. To stvara okolnosti u kojima dijete može napredovati. Riječ je o cjeloživotnom odnosu koji ne ovisi o vanjskim rezultatima ‘uspješnosti’, već se zasniva na ljubavi, poštovanju, povezanosti i komunikaciji.

Klinička psihologinja Nadene van der Linden tvrdi da je u svojoj dugogodišnjoj praksi rada s djecom otkrila sedam znakova koji upućuju na odlične roditelje.

  1. Dijete pokazuje cijeli raspon emocija pred roditeljima

Ponekad je teško nositi se sa snažnim emocijama, i odraslima, a pogotovo djeci. Sposobnost djeteta da pred roditeljima izrazi ljutnju, tugu ili strah dobri su pokazatelji da se s njima osjeća sigurno.

Psihologinja ističe da je zabrinjava kad djeca skrivaju osjećaje pred roditeljima. To je često znak velikih problema u odnosu. Roditelji ne bi trebali sprečavati  dijete da izrazi osjećaje. Umjesto toga, trebali bi tome posvećivati pozornost i poštovati njihovu potrebu da to učine.

„Vidim da si jako ljut jer udaraš u zid. Kažeš mi da je to zato što se sestra ne želi igrati s tobom“. Ako roditelji takvim rečenicama pristupaju problemu, daje djetetu do znanja da se roditelji mogu nositi s njihovim emocijama i da razumiju njihovu perspektivu.

  1. Dijete prilazi roditeljima kad je povrijeđeno ili kad ima problema

„To je znak da roditelji rade odličan posao, znači da su osigurali djetetu sigurno okruženje, kojemu se dijete uvijek može vratiti ako mu zatreba pomoć“, napominje psihologinja. Čak i ako se roditeljima dječji problemi čine nevažnima, trebaju ih saslušati jer time grade otvoren put komunikaciji i za ostale poteškoće s kojima će se dijete susretati.

  1. Dijete s roditeljima može raspravljati o mislima i osjećajima bez straha od njihove reakcije

Takav odnos pokazatelj je prihvaćenosti i fleksibilnosti odnosa. Roditelji bi uvijek trebali biti oslonac svojoj djeci.

„Nastojte prihvatiti dječje misli i osjećaje a da se to ne odrazi na pitanje o vašoj vlastitoj osobnosti. Ako vam dječji osjećaji izazivaju nelagodu i treba vam dodatna pomoć da ih procesuirate, tražite potporu kod odraslih osoba, nikako kod djece.“

  1. Roditeljske povratne informacije nisu kritike ili osude

Sjajni roditelji klone se kritika i etiketiranja dječjih ponašanja kao ‘loših’, ‘zločestih’, ‘škrtih’ ili ‘lijenih’. Primjerice, ako dijete pojede sve slatkiše prije nego ih je stiglo podijeliti s drugom djecom, dobri roditelji komentiraju to ponašanje ovako: “Pojeo si sve slatkiše sam. Zar nije lijepo dijeliti? Što misliš, kako bi  drugi put mogao napraviti da svima bude lijepo?“

To je bitno drugačije od ovakve nekonstruktivne kritike i kazne: “Pohlepni dječače, odi u svoju sobu!“

  1. Dobri roditelji ohrabruju djecu da razvijaju vlastite interese i talente

Bavljenje vlastitim interesima i talentima pomaže djeci razviti osjećaj uspješnosti i postignuća. Tijekom puberteta takve im aktivnosti pozitivno zaokupljaju pozornost, pomažu im razviti upornost te smanjuju mogućnost odavanja rizičnom ili problematičnom ponašanju.

„Često vidim da roditelji usmjeravaju djecu prema područjima o kojima su sami nekada sanjali. Kad prisiljavamo djecu da nešto postignu zbog naših razloga, ona osjećaju visoku razinu stresa i frustracije te osjećaju da ih roditelji nepotrebno kontroliraju. Ako se iza neuspjeha kriju ambicije roditelja, djeca će se cijeli život nositi ne samo s vlastitim razočaranjima nego i s time da su iznevjerili svoje roditelje.“

  1. Postavljanje granica je bitno zbog djetetove sigurnosti

Dobri roditelji vode djecu kroz život i pomažu im nositi se s osjećajima, postavljajući im jasne granice. Djeca bez postavljenih granica osjećaju se kaotično i izgubljeno.

Jasno postavljene granice pomažu djeci da se osjećaju voljeno i poštovano, iako im se često ne sviđaju u trenutku postavljanja. Neki primjeri dobrih granica su uobičajena rutina prije spavanja, uvijek isto vrijeme odlaska u krevet, komunikacija u kojoj izražavaju poštovanje prema sugovornicima ili članovima obitelji, ili u slučaju tinejdžera, zabrana odlaska na zabave na kojima se konzumira alkohol.

  1. Dobri roditelji priznaju i popravljaju svoje pogreške

Ako ste pretjerano reagirali, derali se ili nazivali dijete pogrdnim imenima, bitno je preuzeti odgovornost i zacijeliti narušeni odnos.

Djetetu puno znači priznanje kako biste voljeli da ste mogli drukčije reagirati u nekoj situaciji, pogotovo davanje do znanja da su vas vaše snažne emocije spriječile da reagirate bolje.

 

Izvor: https://www.mother.ly