Nosiljke – spas za roditelje

Autor: Gordana Kolanović Roško
Fotografije: Iris Božić

Pokušajte si predočiti svima poznat prizor: mama gura prenatrpana dječja kolica s kojih vise brojne vrećice namirnica i torbe s dječjim stvarima, dok jednom rukom nastoji držati uza se nestašnog mališana a u drugoj jedva nosi bebicu koja bučno protestira. Naravno, takve demonstracije uvježbanih maminih nindža vještina najčešće se događaju u ‘napetim situacijama’, bilo tijekom čekanja u redu u nekom dućanu ili provlačenja kroz gužvu usred grada. Ali tako ne treba biti, budući da postoje jednostavniji i prihvatljiviji načini da se odrade dnevne obveze a da se pritom zadrži bliskost s bebama.

Nošenje bebe (babywearing)jedan je od tih načina, istovremeno drevan koliko i zaboravljen u suvremeno doba. Brojni su dokazi koliko nošenje djeteta na rukama, u marami i kasnije u ergonomskim nosiljkama, blagotvorno djeluje na smanjenje plača, povezanost, brže učenje, napredniji društveni i motorički razvoj.

Domaća savjetnica za nošenje beba, Zagrepčanka Iris Božić, kaže: „Danas su sve informacije dostupne na dlanu. Tako je i nošenje lako dostupno svima koji osjete iskonsku potrebu za nošenjem svoje bebe. Proizvođači su prepoznali brzorastuće tržište nosiljaka za sve obrazovanije, sve zahtjevnije nove generacije roditelja,  koji, za razliku od prijašnjih generacija, nemaju više luksuz ‘baka servisa’ jer bake još uvijek rade, ili pak ne žive u istom gradu.

Bebama treba blizina roditelja (ili skrbnika), toplina, bliskost, kretanje, pričanje… Beba mora upasti u svoju prirodnu ulogu pasivnog promatrača, onu ulogu iz koje se uči. ‘Majmun radi ono što majmun vidi’, dakle ako beba cijeli svoj život gleda nebo, koljena i guze ne možete od nje očekivati jednaki razvoj kao kod bebe koja je nošena od rođenja, koja promatra ljude, lica i reakcije na svijet oko sebe. Beba koja hoće još, beba je koja i može još: vidjeti, dodirnuti, okusiti, pomirisati. Svijet se osjeća i upija svim osjetilima, a nošenje bebe je upravo ta vještina koja je roditeljima potrebna kako bi bebi predstavili svijet, umjesto da svijetu predstave bebu, i žive po nekakvom umjetnom rasporedu koji je zapovijedio neki bestseller s drugog kraja svijeta. Umjetno sterilno okruženje od nas radi robove koji se vrte oko potreba bebe, a naravno, svaku od njih trebali bismo namiriti s nečime što svira, drnda… i ide na baterije ili recept. Svako od tih ‘rješenja’ košta nas što naših, što bebinih suza, a sve manje roditelja ima vremena, živaca i novca za eksperimente i kupovanje sasvim nepotrebnih spravica. Na sve brojnijim primjerima iz stvarnog života vidi se da je nosiljka izuzetno jednostavno i djelotvorno sredstvo koje može namiriti većinu bebinih potreba, ali i potreba cijele obitelji. Nove generacije roditelja nisu sklone praznovjerjima i preispituju nesigurnosti i strahove vlastitih roditelja. Nove generacije konačno vjeruju sebi. Ne okreću bebino rublje naopako na mjesečini, ne vežu crveni končić bebi oko ručice i ne vjeruju da je njihov život stao bebinim rođenjem, stoga ga i ne provode u nekoj strepnji i čekanju da se dogodi ‘nešto’. Život jednostavno ide dalje, i to u veselju, s novim članom obitelji.“

Ako koristite nosiljku ili maramu, sigurno će vam bar netko reći: U moje doba, toga nije bilo. To je istovremeno točno i pogrešno. Sling marame bile su jedan od prvih tehnoloških izuma drevnih nomadskih plemena, u kojima majke zbog mnoštva praktičnih razloga nikako nisu mogle nositi djecu u rukama. S druge strane, točno je da se većina sling marama i nosiljki na zapadu pojavila tek unazad 40 godina. Posebice se zadnjih 20 godina na tržištu pojavilo mnoštvo novih rješenja koja variraju koncept marama i nosiljki.1960-ih godina Amerikanka Ann Mooreizumila je Snugli nosiljku nakon što je boraveći u Africi vidjela kako tamošnje žene nose svoje bebe na leđima. Mary Sears izumila je koncept “nošenja bebe” [babywearing] nakon što je koristila sling maramu odgajajući svoga sina, tretirajući tu maramu kao odjevni predmet koji oblači ujutro a svlači navečer.Od 1980-ih pojavilo se mnoštvo različitih modela te proizvođača.

I danas ima mnoštvo društava u kojima su nosiljke dominantne a kolica gotovo zanemariva pojava. I u Europi se djecu nosilo, no uglavnom je to bio običaj u nižim društvenim klasama. U obiteljima iz viših klasa odnos između roditelja i djece bio je općenito distanciraniji, djecu su uglavnom zbrinjavale dojilje i dadilje. Kolica, koja danas mnogima izgledaju kao prirodna pojava, u modu su uveli pripadnici više klase, a veliku ulogu u propagandi imala je i britanska kraljica Viktorija. Rezultat te “kampanje” bio je da su nosiljke i marame gurnute u drugi plan.

Jedan od najčešćih prigovora nosiljkama jest da izazivaju bol u leđima te da su kolica jednostavnija za upotrebu. Zaista, nošenje, pogotovo većih beba, nikako se ne preporuča osobama koje imaju ozbiljnih problema s kralježnicom, ravnotežom ili neko stanje koje bi moglo ugroziti sigurnost bebe i zdravlje te osobe. Tu zadnju riječ uvijek može dati samo liječnik. No nošenje u nosiljkama  prije svega je – spas za roditelje. Mlade majke nerijetko se osjećaju zarobljeno u vlastita četiri zida nakon rođenja bebe. Moraju obavljati sve dotadašnje obaveze te istovremeno udovoljiti bebinim potrebama što je bez nošenja izuzetno teško i stresno.

„Kolica nisu loša, ali su većini majki nepraktična za šetnje po uskim nogostupima, prolazak po pokretnim stepenicama ili brzinski odlazak do banke. Zamislite jednu čestu, svakodnevnu situaciju: mladu majku koja želi skuhati ručak. Po sastojke mora otići u trgovinu, a živi u zgradi na četvrtkom katu bez dizala. Ona mora nositi (!) cijela kolica s bebom po kosini punoj prepreka, i vratiti se još i s namirnicama… Nije li to nepotrebno kompliciranje? Nije li jednostavnije i sigurnije nositi samo bebu? Odgovor daje podatak da se 70% mladih roditelja s djecom mlađom od 2 g. žali se na bolove u leđima. S druge strane, najzastupljenije su nosiljke koje ne bih nikome preporučila jer su vrlo neudobne, loše raspoređuju težinu djeteta, narušavaju ravnotežu roditelja, a samom djetetu mogu naškoditi jer mu nameću položaju koji stvara pritisak na kralježnicu, zdjelicu i kukove u razvoju,“ kaže Iris.

Prilikom nošenja beba čine se naravno i mnoge pogreške. Zaista, nije lako bez pomoći pravilno svezati mei tai ili tkanu maramu, nije lako shvatiti koliko elastična marama smije biti opuštena, zašto se bebu ne bi trebalo dugo nositi okrenutu prema van u svakoj nosiljci, da bebe s psihomotoričkim smetnjama traže posebnu pozornost, i da se čini lakše otići na Mjesec nego nositi blizance u tandemu, ili nositi bebu na leđima u tkanoj marami, a, uostalom,niti svaka nosiljka ne odgovara svima.

Mladim roditeljima s novorođenčadi Iris preporuča sling (jednostavnu meku nosiljku s prstenima) i elastičnu ili tkanu maramu. Elastična marama je nosiljka koju beba najkraće može koristiti jer postaje neudobna kad beba nakupi oko 8 kilograma, i u njoj se nikako bebu ne smije nositi na leđima jer se lako može izvrnuti, za razliku od tkane marame. Sling i tkana marama mogu se koristiti od rođenja pa sve do trenutka kada se dijete više ne želi nositi, i stoga su izuzetno isplativa rješenja. Sling omogućuje nošenje sprijeda i na boku,te odgovara i novorođenčetu i djetetu koje treba odmoriti noge na pola sata, a stane u torbicu uz ključeve, mobitel i papirnate maramice. Svaki novi savladani vez u tkanoj marami je baš poput nove nosiljke, i s njom se bebu može nositi naprijed, na boku i leđima. Tkane marame mogu biti najjeftinije nosiljke no definitivno mogu biti i najskuplje, ukoliko su tkane od vrlo rijetkih materijala i odlikuje ih unikatan dizajn, no to je već posebna kategorija tkanih marama za nošenje, samo za odabrane poznavatelje i sladokusce. Takve tkane marame nerijetko se prodaju za više novaca nego za što su kupljene jer im s vremenom raste vrijednost, pa se stoga smatraju i dobrim ulaganjem.

Ima vrlo povoljnih rabljenih nosiljaka, no naravno najviše kotiraju one sašivene od tkanih marama. Oblikovane nosilje nisu idealno rješenje za malene i krhke bebe, no ako je novorođenče zdravo, može ga se nositi u ergonomskoj nosiljci, onoj prilagodljivoj, ili pak s odgovarajućim jastučićima i/ili umecima, ovisno o proizvođaču. Preporučljiva meka oblikovana nosiljka, tj. “dobra klokanica” je ona koja ima potrebne certifikate, ima mekani panel i široku bazu koja daje potporu od koljena do koljena, omogućuje idealan “M” položaj kukova (tzv. položaj “žabice” ili “jahača”) i “C” položaj kralježnice (tj. ne ispravlja normalnu,zdravu novorođenačku kralježnicu, pa tako ne ometa niti njezin normalni rast i razvoj).

Nedostatak oblikovanih nosiljaka s nepodesivim panelom, jest što ih beba preraste i prije prvog rođendana, a većina nosiljaka bez jastučića i umetaka za novorođenčad namijenjena je bebama tek nakon što se samostalno posjednu (najčešće od 6. mjeseca), dok se mei taiji s nepodesivim panelom mogu koristiti od 4. mjeseca. I mei taiji i oblikovane nosiljke s kopčama mogu se nositi i sprijeda i na leđima, a nošenje na boku nerijetko je neudobno i nezgrapno riješeno. Od 2005. sve nosiljke s kopčama namijenjene europskom tržištu moraju odgovarati strogo određenim sigurnosnim zahtjevima i metodama ispitivanja tj. EN 13209-2 standardu, a tekstil korišten za proizvodnju nosiljki treba biti označen s oznakom OEKO-TEX® Standarda.

„Za mene nošenje na rukama nikada nije ni bilo opcija jer je naporno, nepotrebno i besmisleno. Bebu se na rukama samo pridržava, a nositi se može isključivo u nosiljci, bila ona marama ili ergonomska meka oblikovana nosiljka. Postupanje s bebom i pridržavanje (babyhandling) i nošenje bebe (babywearing), vještine su koje se međusobno nadopunjuju i ključne su u ranom roditeljstvu.

Bebu ne možete razmaziti pažnjom i ljubavlju, ali djecu itekako možete, ako im pažnju, ljubav i emocionalni razvoj uskraćujete, pa ih povrh svega, još podmićujete poklonima“, kaže Iris te navodi jednu anegdotu: „Muž je nosio našeg pospanog troipolgodišnjaka u nosiljci na leđima, a ja sam sprijeda nosila šestomjesečnog bebača koji se dojeći uspavljivao u marami. Ususret nam je dolazila gospođa s izrazom šoka na licu. Pogledom je prelazila s bebača na trogodišnjaka, pa i nas dvoje, dok je u kolicima gurala djevojčicu s dudom u ustima, staru četiri ili čak pet godina. Svi rastemo cijeli život, učimo. Jedna od najbitnijih lekcija je poštovati tuđi roditeljski izbor, i to sa smiješkom.“

U zaključku možemo sažeti najznačajnije,znanstveno dokazane, prednosti nošenja beba:

  1. Korištenje nosiljke vraća slobodu: dok nosite svoju bebu možete se baviti nečime drugim.
  2. Bebe koje se svakodnevno nosi plaču manje: 54% manje u večernjim satima i 43% manje u dnevnim.
  3. Mame koje svakodnevno nose svoje bebe imaju 2 puta veće šanse za uspješno dojenje.
  4. 50% beba muči refluks u njihova prva 3 mjeseca. Samo 30-ak minuta nošenja u uspravnom položaju nakon jela olakšat će bebi tegobe s refluksom.
  5. Sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS) u 75% slučajeva događa se danju dok je beba sama u sobi. Nošenje vaše bebe, budući da je možete držati na oku, značajno smanjuje rizike od SIDS-a i povećava smirenost i sigurnost roditelja.
  6. Nošenje vašeg novorođenčeta od prvoga dana prirodni je nastavak klokanske njege i donosi značajne emocionalne i razvojne dobrobiti.
  7. Nošenje poboljšava vaš i bebin mišićni tonus.
  8. 70% roditelja s djecom mlađom od 2 godine pati od bolova u leđima. Korištenje dobre nosiljke čuva vaša leđa i puno je lakše i jednostavnije od nošenja bebe na rukama.
Podijeli objavu