Kako se diljem svijeta uspavljuju djeca

Autor: Gordana Kolanović Roško

Iako su mnoge norme i stavovi o roditeljstvu diljem svijeta gotovo istovjetni, ili barem slični, ima naravno i slučajeva kada prostor u kojem živite specifično određuje kulturološke standarde u praksi odgoja. Tako se od zemlje do zemlje razlikuju pristupi dojenju, ali i načini uspavljivanja te odnos prema spavanju beba i djece. U Australiji je primjerice, tema uspavljivanja pretvorena u industriju u kojoj se vrte milijunski iznosi. Australski roditelji veliku važnost pridaju samostalnom prespavljivanju / spavanju već od prvih dana rođenja. Ako metode izložene u brojnim knjigama slučajno zakažu, roditelji se mogu upisati i u specijalne centre ili škole gdje ih obučavaju pravilnim načinima uspavljivanja.

Upravo zbog svojevrsne opsesije uspavljivanjem u vlastitoj zemlji, Australka Karina Lane istražila je kako se u drugim kulturama odnose prema rutini uspavljivanja.

Japan

U Japanu je pravilo da obitelj spava zajedno u istoj sobi. Bebe spavaju s roditeljima u krevetu sve do dolaska slijedeće bebe, koja onda spava s roditeljima a starija djeca se prebacuju u zaseban krevet, ali i dalje smješten u istoj sobi. Zajedničko spavanje, bilo s roditeljima ili s braćom i sestrama, nastavlja se do desete godine. Japanci smatraju da produljeno dojenje i zajedničko spavanje pružaju velike prednosti u zdravstvenom i emocionalnom smislu. Istraživanja pokazuju da se stopa iznenadne dojenačke smrti ili SIDS-a smanjila u Japanu otkad su porasle stope zajedničkog spavanja i dojenja.

Skandinavija

U skandinavskim zemljama, Finskoj i Švedskoj, roditelji često zamataju bebe i ostavljaju ih da spavaju u kolicima, vani na svježem zraku. Tamošnje javno zdravstvo promiče tu metodu kao optimalan načina spavanja za bebe. Kako bi tijekom uspavljivanja simulirali uvjete slične onima koje beba doživljava u maternici, Skandinavci bebu tapšu po guzi u jednomjernim i ritmičkim intervalima, sve dok ne zaspe.

Afrika

Afrička plemena ne razvijaju rutinu i ne zamaraju se osobito uspavljivanjem. Ako zapitate roditelje kako im djeca spavaju preko noći, dočekat će vas začuđeni pogledi. Prema njihovu iskustvu, djeca se ne trebaju buditi noću jer majke uvijek spavaju s njima i smjesta zadovoljavaju njihove potrebe. U nekim plemenima, spavanje je društveni ‘događaj’ pa velike skupine spavaju zajedno u istim prostorima. Zaspati se može bilo kada i bilo gdje, nema čvrstih pravila kojih bi se trebala pridržavati.

Španjolska

Španjolci su razmjerno ležerni što se tiče odlaska na počinak, tako da većinu djece ne spremaju na spavanje prije deset navečer. Obitelji su uglavnom usredotočene na zajedničko provođenje vremena i brojne prednosti takva pristupa. Vjerojatno zato popodnevna ‘siesta’ igra tako veliku ulogu u njihovoj kulturi. To je idealan način da svi nadoknade nedostatak sna.

Francuska

Vjerojatno ste čuli kako su francuska djeca uvijek savršeno odgojena te da svi savršeno spavaju od prvog dana. Većina je Francuza sklona metodi kontroliranog plakanja; puštaju bebe da nekoliko minuta plaču prije nego što ih dođu utješiti. Takav ‘opušten’ pristup nastavlja se tijekom cijelog djetinjstva pa djeca često na počinak odlaze tek kad i njihovi roditelji.

Egipat

Egipatske obitelji uglavnom uživaju u zajedničkom spavanju, pa u istom krevetu obično spavaju i do četiri člana obitelji. Iako ne spavaju dugo tijekom noći, tj. kasno liježu i rano se ustaju, tijekom dana obično se odvaja vrijeme za popodnevni odmor kako bi se izbalansirala količina sna.

Australija

Osim već spomenutih centara za učenje o metodama uspavljivanja, australski roditelji mogu se pohvaliti rutinom najranijeg odlaska na spavanje na svijetu.

Afganistan

U Americi i Australiji rani odlazak na spavanje postao je norma. U zemljama gdje živi većinom muslimansko stanovništvo, odlazak na spavanje uvjetovan je vremenom molitve, koja se obavlja za vrijeme zalaska sunca i u noći.  U Afganistanu ne postoje spavaće sobe već zajednički prostor za spavanje koji se priprema svake večeri te se rasprema ujutro.

Podijeli objavu